Rijetke rijeke

ponedjeljak, 30. avgust 2021.

Lejla Kusturica sjeda pred kameru i počinje se spremati. Opasno je kompetentna i spremna za akciju, a za manje od sat vremena, obratit će se bosanskoj javnosti i vladi na jednom od vodećih medijskih kanala u zemlji. Na vrhuncu je svoje kampanje protiv malih hidroelektrana i poznata je kao žena koja pokreće stvari. Ali prvo mora održati radionicu.

Kao aktivistica i izvršna direktorica Ateljea za transformaciju zajednice, može se naći gdje god da se promjene trebaju dogoditi - što znači da je naša radionica, s ljudima iz cijelog svijeta i različitog porijekla, bila savršena pozornica za njezin aktivizam i zaštitu prirodnih bogatstava. Kao diplomirana pravnica, Lejlina područja društvenog djelovanja obuhvaćaju zaštitu okoliša, socijalna prava, pa i poduzetništvo mladih.

Odbija da se definiše kao aktivistica za određeni cilj, već kao aktivistica za cijeli život. „Vjerujem u svijet koji bi se mogao dogoditi i spremna sam se boriti za njega“, kaže Lejla. „Odlazila sam iz Bosne šest puta, a sada sam u Sarajevu ... možete i sami skontati, ja se uvijek vraćam nazad kući.“

Politička kompleksnost Bosne – ili bolje rečeno, politička nevolja – djelomično je to što potiče Lejlu da se nastavi boriti. ACT je nedavno osnovana platforma kako bi ujedinila bosanski narod u zajedničkom cilju: da Bosna napreduje kao zemlja, a ne samo društvo. Međutim, ACT nije samo ekološka platforma. Postoji kako bi podržala aktivizam širom Bosne, posebno pokrete koji se bore za izgradnju harmonije.

“Osnivač ACT-a je snažno podržavao ono što nazivamo 'aktivisti rijeke',“ kaže Lejla. “Dakle, prirodno, prvo što smo podržavali preko ACT-a je bila ova grupa aktivista i aktivistica koji su svaki dan riskirali živote kako bi zaštitili rijeke u Bosni i Hercegovini.”

Što je simbolično, jer rijeke povezuju ljude. Bosna ima 244 rijeke, a većina ih je puna divlje i raznolike prirode. Ali nemoralni investitori i korumpirani političari ulaze u kupovinu ovih rijeka, a ti činovi dovode lokalne zajednice u opasnost. „Ljudi podijeljeni po nacionalnoj pripadnosti, ratnoj liniji ... rijeke nemaju granice“, nastavlja Lejla. „Imaju moć da povežu ljude.“

Nažalost, pokušaji energetske tranzicije u Bosni naišli su na još veći stepen korupcije. Jedan od zloglasnih projekata koji je dobio podršku vlade bila je masovna izgradnja 450 malih hidroelektrana, što bi navodno bilo dovoljno za opskrbu 80% potrebne električne energije. Umjesto proizvodnje čiste energije i novih radnih mjesta nakon rata u Bosni, pokret je rezultirao katastrofalnim nestankom malih rijeka.

„Ovo je važno“, kaže Lejla. „Govorimo o cijeloj poljoprivredi ovisnoj o rijeci, ekosistemu oko nje. Imamo mi te velike rijeke koje su uništene nakon Drugog svjetskog rata zbog izgradnje masivnih elektrana, ali ovdje govorimo o manjim potocima s čistom, pitkom vodom. Govorimo o zajednicama koje žive od vode koje nestaju.“

Na kraju su zajednice uzvratile. Lokalne grupe aktivno protestiraju zbog izgradnje i zaštite rijeka od 2010. godine, a Lejla je bila na većini tih protesta. Elektrane su još uvijek u izgradnji, deset godina kasnije, ali se zajednice jednako bune kao i na početku.

„Sada imamo brojeve“, kaže Lejla. “Trenutno u BiH postoji 114 malih hidroelektrana. 110 ih je aktivnih. A energija proizvedena iz tih 110, koje čine gotovo četvrtinu početnog plana – ako se sjećate, plan je bio 450 elektrana za 80% naše potrebne energije – tih 110 elektrana proizvelo je 2,2% naše energije 2020. godine.“

Lejla završava radionicu objašnjenjem svoje teorije o tome zašto je takav pad uopće moguć. Šali se da su crvene zastavice u Bosni više poput crvenih tačaka, te da je s odlaskom mladih iz Bosne nivo lošeg upravljanja koji su ljudi spremni prihvatiti astronomski. „Barem nije rat“, kaže Lejla, a više niko se ne smije. „Barem nema granata. Ako živite ovdje, budite se svaki dan pitajući se zašto nisam na ulici? Zašto ne tražim svoja prava? Pa zašto to ne radimo?“

Ovaj pasivni mentalitet više nije prihvatljiv. Na građanima Bosne je sada da ustanu i traže pravu vlast, ne samo za ljude, već i za dragocjene prirodne resurse koje ova zemlja još uvijek ima.

Uma Hamzić, saradnica

studentica engleskog jezika

Uma Hamzić je studentica engleskog jezika i književnost u Sarajevu. Voli debatirati o standardnom jeziku, pisati knjige i priče o likovima iz Bosne, te avanture. Radi kako instruktorica engleskog jezika na internetu.

Comments

© 2015 lingvisti.ba All rights reserved.