Kap po kap po kap

četvrtak, 12. avgust 2021.

Voda je osnovna ljudska potreba. Svakom čovjeku na Zemlji potrebno je do 50 litara vode dnevno; ne samo za piće, već i za kuhanje i čišćenje. Bez vode, život na našoj planeti bi se raspao za nekoliko sati.

Međutim, više od 700 milijuna ljudi u svijetu nema pristup osnovnim uslugama vode, a gotovo 900 milijuna ljudi nema sigurnu pitku vodu. U Bosni i Hercegovini postoji velika količina vodenih resursa, ali gotovo 50% stanovništva nije priključeno na javni vodovodni sistem.

Kao istraživačica i redovna autorica članaka i tekstova na tu temu, Alma Midžić je održala radionicu o „zajedničkom dobru“, društvenoj kontroli resursa, mehanizmima direktne demokratije i o praktičnim uputama za podršku lokalnim udruženjima i orijentacijama.

„Moj prvi aktivizam u oblasti zaštite voda bio je 2008. godine,“ rekla je Alma. „Tada sam počela misliti da nije dovoljno samo zaštititi nešto. Također moramo predložiti nove koncepte, neku novu viziju... Tek 2012. godine sam saznala za ovaj izraz 'opće dobro', u potrazi za nečim što bi djelovalo kao krovni pojam.“

Ključna razlika koju je Alma povukla tokom radionice bila je ono što je razdvajalo „opće“ dobro od „javnog“ dobra. Kako ona kaže, oboje znači resurs koji bi trebao biti dostupan svima, bez obzira na kontekst. Međutim, javno dobro može se konzumirati neograničeno dugo, a da jedan potrošač ne umanji resurs drugom potrošaču. Kao opće dobro, ovaj resurs nije beskonačan – drugim riječima, potrošači će utjecati na kvalitetu resursa za druge.

„Vodeni izvor je opšte dobro“, objašnjava nakon što je iz publike prikupila nekoliko pitanja. „Druga razlika je u tome što država upravlja javnim dobrom. Vodosnabdijevanjem upravlja neko, pa je to javno dobro. Autoputevi su još jedan primjer javnog dobra, kao i obale rijeka. Zato postoji potreba da se jasno zna ko njima upravlja. Izvorima vode se ne upravlja i onda već imamo krizu. Već vidimo primjere iz stvarnog svijeta ljudi koji pokušavaju upravljati zajedničkim dobrima.“

Treća opcija je da građani nekog područja preuzmu kontrolu nad zajedničkim dobrom. Što se tiče izvora vode, to znači da bi lokalno stanovništvo bilo odgovorno za brigu i zaštitu svojih izvora. Nadalje, prebacivanjem odgovornosti na građane osiguravamo da možemo te resurse prenijeti na buduće generacije, bez sukoba.

Glavni problem sa građanima koji preuzimaju kontrolu nad ovim resursom je to što su ti sistemi po potrebi mali. Za zajedničko korištenje potrebna je mala i usko povezana zajednica koja će raditi zajedno i ravnopravno se nositi sa odgovornostima, što znači da bi takav sistem bilo gotovo nemoguće ugraditi u velike ili bogate zajednice. Osim toga, zajedništvo zahtijeva intenzivnu vezu s resursom, što također znači da tim zajednicama često nedostaju bogatstvo i osnovni potrebni resursi.

Alma se u svojoj radionici osvrnula i na posljedice stavljanja vode na globalno tržište dionica. Kao zemlja, Bosna i Hercegovina ima dosta vodenih resursa, a to je činjenica koje je većina stanovništva svjesna. Nekako, vlada te činjenice ili nije svjesna ili je ne želi koristiti. Neki strahuju da će zemlja prodati vrijedne izvore vode. Drugi strahuju da vlada neće učiniti ništa da zaštiti vodu dok ne bude prekasno.

Borba za pretvaranje vode u opće dobro odraz je ekonomske krize i promjena u ravnoteži snaga između kapitala i radnika. Nekoliko zemalja, poput Grčke, poduzelo je korake prema privatizaciji vodovoda kako bi osiguralo zaštitu i brigu. U drugim zemljama, poput Slovenije, svi izvori vode su stavljeni pod zaštitu građana. S Bosnom i Hercegovinom, nedostatak odluka u bilo kojem smjeru polako koči moguće budućnosti, pa čak i povećava vjerovatnoću ratova za vodu u tom području.

Međutim, čak i ove borbe imaju dobru stranu. Prvo, tako se zagovara demokratsko odlučivanje, kao i ideja samouprave. Što je još važnije, to je akcija zasnovana na saradnji čovječanstva. To je filozofija stvarnih i ljudskih potreba. Konačno, to je aktivna kritika kapitalizma i državne kontrole.

Alma završava radionicu s nekim primjerima aktivističkih akcija koje je njezin tim izveo. Od protestiranja protiv hidroelektrana na malim rijekama, do zaštite lokalnih igrališta i parkova, pa čak i podrške medicinskim radnicima, Alma čini sve. Šalje snažnu poruku kako je važno preuzeti stvari u svoje ruke i nadahnuti promjene kroz djela, a ne samo riječi. Ona je živi dokaz da jedna osoba može i treba stvoriti promjenu.

Uma Hamzić, saradnica

studentica engleskog jezika

Uma Hamzić je studentica engleskog jezika i književnost u Sarajevu. Voli debatirati o standardnom jeziku, pisati knjige i priče o likovima iz Bosne, te avanture. Radi kako instruktorica engleskog jezika na internetu.

Comments

© 2015 lingvisti.ba All rights reserved.