Zašto ne želim u program

29. oktobar 2015

Odbivši učestvovati u emisiji Zabranjeni forum na temu šta djeca uče u školama, tri jezika ili jedan jezik, bosanski ili bošnjački, narod i jezik ipak sam pristala da sa mnom snime prilog. Pošto znam kako novinari i novinarke sjeku, izvlače iz konteksta i koriste citate za vlastite uvode, prije večerašnje emisije u 10 objavljujem cijelu svoju izjavu. (Izjava je unaprijed pripremljena, ali je nisam pročitala nego mi je koristila kao koncept.) Pa da vidimo da li će me Pink demantirati.

 

Ne pristajem na raspravu o tome jesu li bosanski, hrvatski, srpski tri ili jedan jezik. Smatram da se nema šta dodati tvrdnju da se radi o jednom policentričnom jeziku sa četiri standarda (bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski) koji su proizašli iz jednog, zajedničnog, srpskohrvatskog. To što su naknadno lingvisti i historičari nadovezivali tradicije na jezik (pa je Kulinova povelja ili Miroslavljevo evanđelje bosanski odnosno hrvatski odnosno srpski jezik), dio je projekta koji se u nauci zove izmišljanje nacije.

U medijima se neopravdano široka tema jezika sužava ili na temu pismenosti ili na temu naziva jezika (da li je bosanski ili bošnjački, da li su tri ili jedan jezik). Pri tome se u izvještavanju ne problematizira nacionalizam kao takav nego se jedan nacionalizam koristi da se pokaže ugroženost drugog (slučaj Konjević Polje).

U dokumentarnom filmu Aide Begić Djeca, koji nije dovoljno poznat javnosti, pokazano je šta djeca uče u školi. Jedna učenica kaže ja sam Hrvatica, govorim hrvatski. Naravno da je sljedeća izjava domovina mi je Hrvatska. Drugi kaže živim u Republici Srpskoj, govorim srpski. Treća živim u Bosni i Hercegovini, govorim, logično, bosanski. Podsjeća li vas ova logika na jedan predpopisni slogan?

Pri izvođenju jezika iz nacije (tom devetnaestovjekovnom projektu) ljudska prava se svode na etnička prava, zloupotrebljava se pravo na maternji jezik, a na marginama i medijskog izvještavanja i političkih programa ostaju problemi kao što su nemogućnost romske manjine da uči svoj jezik u školama. Zanemaruje se mizoginija u tim istim priručnicima koji se citiraju u nacionalističke svrhe. Mediji ne prenose istraživanja Školegijuma gdje se pokazuje kako nema djevojčica i žena u subjektima rečenica koje se koriste kao primjeri u gramatikama i pravopisima. Skoro nikakvu medijsku pažnju nije dobilo istraživanje Sarajevskog otvorenog centra o jeziku koji mediji koriste pri izvještavanju o LGBT temama.

Udruženje Lingvisti već deset godina vodi kurs bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika kao drugog/stranog i iz iskustva znam da je uključiti sve tri norme praktična stvar samo kad se osvijesti ideologija koja leži iza toga. Sigurna sam da će se sa mnom složiti sve profesorice i profesori u Bosni i Hercegovini koji u učionici djecu na časovima jezika i književnosti ne uče isključivo rodoljublju i pravopisnim pravilima.

Sandra Zlotrg, PROFESORICA BHS JEZIKA

izvršna direktorica

Završila Filozofski fakultet u Sarajevu: bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost naroda BiH i komparativnu književnost. Radi kao lektorica i kao profesorica BHS jezika kao drugog/stranog. Zanima je feministička lingvistika i uživa u objašnjavanju kako gramatička pravila imaju smisla.

Comments

© 2015 lingvisti.ba All rights reserved.