Posjeta Art kući sevdaha

8. august 2011

Već poslije drugog dana nastave imali smo prvi vannastavni sadržaj – posjeta muzeju sevdaha. Kako smo ove godine u najbrojnijem sastavu, posjeta je zagarantovano bila najzanimljivija do sada. Kažem najbrojniji – za posjetu smo imali trideset i osam zainteresiranih, a i sama organizacija nam je bila mali izazov, zbog skromnijih kapaciteta i kraćeg radnog vremena muzeja.

Nekoliko dana prije posjete nekoliko puta sam razgovarala sa osobljem muzeja i, kako smo već stare mušterije kod njih, naš zahtjev se činio sasvim OK, čak i dobrodošao. Međutim, kako je film festival bio pred vratima, a Sarajevo se sve više punilo gostima, naši domaćini na kraju, iz nekog razloga, nisu bili u mogućnosti da nam obezbijede sve što smo tražili.

Ništa za to. Opisat ću vam situaciju. Kasnim i blago sam iznervirana što osoblje muzeja i osobe sa kojima sam razgovarala te dogovorila uvjete posjete nisu iskoordinirani. Odjednom je „radno vrijeme do 18:00“ i nema ko da nas dočeka tamo. Sjedam u taksi i javljam Sabini da kasnim. Razmišljam da li ima previše svrhe obilaziti eksponate i slušati izvođače bez nekoga ko bi nam sve to približio/la. Ulazim u muzej i prvo što vidim je ogromna grupa ljudi koji stoje ukrug, slušajući nekoga. Pomislim: „Ah, smilovali su se i poslali nekog da nam objasni sve.“ Kad ono, jaranica, kolegica, učiteljica i šta sve ne – Sabina, savršeno smireno i sa svim samopouzdanjem i znanjem ovog svijeta objašnjava entuzijastičnim polaznicima i polaznicama svaku stavku u muzeju, kao da je to ono što ona radi svaki dan.

Naglas se nasmijem i pomislim: „Pa to je ta ljetna škola o kojoj mi cijelu prošlu godinu trube u Udruženju!“ Sabina je i meni objasnila 'neke stvari', a onda smo svi zasjeli u baštu da pijemo bosansku kafu i gledamo jedni drugima u findžan. Saznali smo mnogo jedni o drugima, zbližili se i ispričali, a kako je bilo, pogledajte u nekoliko slika koje vam stavljamo u prilogu.  Olga i Angelika su bile jako maštovite u proricanju budućnosti, pa smo napravile i nekoliko video zapisa. Ne trebam ni govoriti da je Sabina, inače apsolutna zvijezda večeri, uspjela sve nas animirati da lupamo gluposti i igramo se pogađanja.

Mali savjet za naredno gledanje, „Vidim neko putovanje“ pali kod svakog od nas!

P.S.Druženje smo nastavili i poslije posjete Art kuće, ali o tome drugom prilikom!

 

Comments

© 2015 lingvisti.ba All rights reserved.