Nema tog ciklusa kurseva i objavljene reklame da ne dobijemo ostrašćeni komentar na Facebooku otkud nudimo kurs bosanskog, hrvatskog, srpskog? (Ponekad nam i Facebook kropuje bosanski pa još gore čuđenje zašto samo hrvatski i srpski.) Pa da objasnimo, jednom zauvijek.

Da pođemo od zdravorazumske činjenice. Svi se razumijemo, je li tako? Govorili kahva, kafa ili kava, isto ćemo popiti. Išli u općinu ili opštinu, isti nam papiri trebaju. Putovali s putovnicom ili pasošom… eh, tu nismo isti, ali ne zbog jezika. 

Razumijemo se i kad pišete nepostoji ili kad vam razmak i zarez bježe u kucanju. Čak se i tada (mada možda malo teže) razumijemo. 

Dakle, jedan je jezik. 

To potvrđuju i moje učenice i učenici kojima naš jezik nije maternji. Recimo, jedna učenica koja je godinama živjela i učila jezik u Novom Sadu, u Šibeniku je dobila komentar: Kako dobro govoriš hrvatski! Druga moja učenica, koja je jezik godinama učila sa mnom u Sarajevu, u Banjaluci je redovno dobijala pohvale: Baš dobro govoriš srpski!

Do problema ne dolazi u komunikaciji, do problema dolazi kad jezik imenujemo. Neki ljudi ne mogu prihvatiti da postoji bosanski jezik, neki ga namjerno zovu bošnjački. Neki kažu: da, jedan je jezik, sve je to srpski (ili namjerno napišu: srbski). Neki opet kažu hrvatski je poseban, nema nikakve veze sa srpskim. Šta je zajedničko svim tim ljudima? Vole svoje, ali ne prihvataju tuđe (ili se prave da drugi ne postoje). To nije patriotizam, to je nacionalizam.

Zato moji učenici vrlo brzo, i bez moje instrukcije, putujući po Balkanu nauče da ne imenuju jezik, nego da kažu: Da, učim vaš jezik. 

Znači, naš kurs bosanskog, hrvatskog, srpskog ne znači da ćete naučiti tri jezika u tri mjeseca niti znači da smo izmislili jezik koji ne postoji – prosto znači da su na kurs dobro došli svi. I oni koji su ranije učili srpski u Novom Sadu i oni čiji su roditelji rodom iz Zadra. I oni koji žele naučiti baš bosanski, jer jako vole Sarajevo.

A ostaje da ćete na kursu naučiti (bolje rečeno, pokupiti) akcent učiteljice koja vam bude predavala, da ćete čitati različite tekstove i (na višim nivoima) naučiti prepoznavati različite standarde, da ćete slušati raznu muziku i čuti i usvojiti i žargonske izraze… 

Učimo bosanski, hrvatski, srpski, kako god ga zvali, na principima tolerancije i razumijevanja.

Ima li šta nejasno? 

Sandra Zlotrg, PROFESORICA BHS JEZIKA

izvršna direktorica

Magistrica lingvističkih nauka. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu studirala bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnosti naroda BiH i komparativnu književnost. Radi kao lektorica i kao profesorica BHS jezika kao drugog/stranog. Zanima je feministička lingvistika i uživa u objašnjavanju kako gramatička pravila imaju smisla.