Priprema za čitanje teksta: U kolumnama Škljocam i zvocam Nenada Veličkovića na Deutsche Welle naći sve one koje se bave jezikom. One koje se bave ideologijom. A onda obrazovanjem. Žao mi je, ako niste do sada, morat ćete ih sve pročitati jer bez šireg konteksta ne možete razumjeti ni najnoviji tekst, Parlatanska posla, s kojim danas polemiziramo.
Uvod za tekst je (podebljan je autorov tekst, ostalo moj komentar):
Bosanski, srpski i hrvatski jezik naziv je predmeta koji je obavezan tzv. opći predmet na Filozofskom fakultetu. Predmet ne pohađaju strani, nego domaći studenti.
Predmet ne pohađaju strani studenti, kojima bi jedan takav kurs bio potreban za nastavak studija, nego domaći studenti, koji su se pravopisom i drugim sličnim zavrzlamama već bavili u osnovnoj i srednjoj školi.
Ilustracija tekstu je rukom pisana reklama za rječnik bosanskoga jezika. Iskreno, izvučeni dio iz teksta posebno me se tiče jer ovih dana predajem bhs stranim studentima i studenticama koji su došli u razmjenu studirati jedan semestar na našim fakultetima, na našem jeziku. Broj časova koji imaju, bojim se, neće biti dovoljan da prate predavanja bez poteškoća niti će im se ti časovi brojati u vidu etcs bodova. BHS kao opći predmet, prilagođen njima, na fakultetu itekako bi im trebao, isto kao što bi im trebao i dobar rječnik bosanskoga jezika. Dobar u smislu da pored svakog glagola ima oznaka da li je svršenog ili nesvršenog vida; dobar tako da ima kolokacije uz riječi; dobar da nema kikseve da upućuje na riječi kojih u rječniku nema (kao što neki naši rječnici imaju); dobar tako da nije opterećen arhaizmima; dobar tako da ima prvo lice prezenta uz infinitiv; dobar tako da ga i stranci mogu koristiti. Da, to bi bila neka druga priča. Da se vratimo našoj temi.
U nastavku autor postavlja pitanje kakav je to naš obrazovni sistem koji nije u stanju opismeniti čak ni buduće akademske građane. Problem možemo tražiti u profesorima-doktorima i nauci o jeziku i u ideološkom markiranju teritorije, koja se patriotima uvijek čini veća u jeziku nego u prirodi i u univerzitetu kao fabrici intelektualne magle, ali bih ja iz teksta izdvojila ono što je stavljeno u zagradu:
(Istovremeno se svim sredstvima nerazuma bojkotuje nastojanje pedagoga i psihologa da se u obrazovanje budućih učitelja i nastavnika uvedu nekakavi standardi, usklađeni s dobrom evropskom praksom, koji će osigurati da u razrede sa školskim dnevnicima ulaze odgajatelji a ne ikvizitori.)
Na Filozofskom fakultetu i nema druge mogućnosti nego ići na nastavni smjer. Svi pokušaji da se uvedu lektorski, naučni i prevodilački smjer istovjetni su prepisivanju prijebolonjskih ocjena u bolonjske etcs bodove. Paradoksalno, i bez obzira na to što svi idu na nastavni smjer a niko na naučni, metodike i pedagogije na nastavnom smjeru ima u toj mjeri da svi sa fakulteta izađu kao naučnici bačeni pred žive ljude - bilo to pred djecu u osnovnoj školi, mlade ljude u srednjim školama ili strance. Zašto nismo imali predmet, kao na Pedagoškoj akademiji, nastava maternjeg jezika u školi?! Zašto nismo imali metodiku u nastavcima kao što imamo savremeni jezik? Iz ove tačke treba početi polemiku o našem Sistemu koji je pedagogiju rezervirao za Pedagošku akademiju i Odsjek za pedagogiju, a nauku i Gramatiku forsira od petog osnovne.
A o svrhovitosti predmeta može se pričati i iz studentske perspektive kojima je to bauk od predmeta. Jednoj mojoj kolegici prosjek pokvario usmeni na kojem je ispitivana o gramatici iz Gramatike (iako je i prijemni položila i devetku na pismenom iz pismenosti dobila). Rođaku sam morala objašnjavati jezik od Kulina bana (i ranije, od staroslavenskog) pa sve do razlike između termina 'književni' i 'standardni' jezik jer su te stvari tek šturo objašnjene u Gramatici. Ako ste i vi logičar, možete shvatiti postavljenu jednačinu. Ako su Gramatika i Pravopis sveta slova, a u svetom slovu ima grešaka i nedosljednosti, onda ćete odbaciti sveto slovo i pisati po starom dobrom Vuku, kako i pričate. Po sluhu. Po volji. I to će biti uredu, ako imate dovoljno općeg znanja i ako ste dovoljno načitani. I onda upadnemo u kvaku 22. Jer, u obrazovanju nije samo pogrešno postavljen predmet maternjeg jezika...
Mogla jesam udariti kontru u polemičkom tonu o tome zašto je bitno gdje pisati zarez, kako pisati veliko i malo slovo, ali je poenta kolumne ozbiljnija. A ako ćemo ozbiljno pričati, a ne šarlataniti, ima krivih Drina koje valja ispravljati.
Odrasli u feudalnoj državi, bez sigurnosti i perspektive, u sjeni latentnih krvoporolića, izloženi intelektualnom nasilju i osuđeni na doživotnu socijalnu nepravdu, šta mogu ovi mladi ljudi više očekivati od humanistike na prvoj godini studija od toga da im uvede nekog reda u interpunkciju.
Comments