Ovi polemički članci pokazuju kakvo smo mi društvo: na kako niskoj grani nam je i prevodilaštvo i izdavaštvo a onda i kultura čitanja. To je sve skupa strašno.
Jedina pozitivna stvar jeste da je kritika prijevoda (koliko god nedobronamjerna bila) ipak objavljena i da će sljedeće izdanje knjige biti bolje.
Ima još jedna oštra kritika prijevoda Susan Sontag, Stilovi radikalne volje, koju je napisala Ajla Terzić. Vrijedi pročitati:
http://www.most.ba/118/077t.aspxOba ova primjera govore kako je ogromna odgovornost prevoditi književnost. A kako je kod nas to sve naopako...